Zelenika: Varaždin mi je postao drugi dom, a najdraži trenuci su mi upravo ovi sada!

Naš Oliver Zelenika nedavno je po jubilarni, 100. puta branio mrežu Varaždina. Veliki je jubilej proslavio na utakmici protiv Hajduka, a tim smo povodom razgovarali s njim i prisjetili se početaka, ali i najdražih trenutaka u Varaždinu.

Svoju je karijeru započeo u Dinamu, nosio je dresove Rudeša i Lokomotive, bio je i član Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014., a nakon boravka u inozemstvu stigao je u Varaždin u kojem trenutno provodi svoju šestu sezonu i koji mu je, kaže, postao drugi dom.

U velikom intervjuu otkrio je kako je zbog legendarnog nogometnog vratara koji je potekao upravo iz nekadašnjeg varaždinskog prvoligaša počeo sanjati o golmanskoj karijeri, tko mu je trenutni nogometni uzor i sanjaju li on i njegovi suigrači o Europi.

Prije svega, čestitamo na jubileju! Ovo ti je šesta sezona u dresu Varaždina, postao si standardni golman te kapetan momčadi. Kako su izgledali počeci u Varaždinu?

Hvala na čestitkama! Bilo je ovo šest turbulentnih sezona, ali moram reći da mi je Varaždin – i grad i klub – postao drugi dom. Ovo mi je šesta sezona ovdje i jako mi je lijepo, jako sam zadovoljan, ljudi me cijene i osjećam se kao doma. Nositi kapetansku vrpcu je velika obaveza, ali najvažnije je to vratiti na terenu, a mislim da mi to trenutno dobro ide. Jedan duži period prije dolaska u Varaždin proveo sam u inozemstvu, no Klub je prepoznao da u meni postoji potencijal da se vratim na one staze na kojima sam bio prije nego sam napustio Hrvatsku. Turbulentniji period bilo je ispadanje u Drugu ligu, no uz uspjehe koje postižemo u Prvoj ligi, to bi razdoblje opisao kao svijetlu točku mog boravka u Varaždinu i to zbog kohezije ekipe i navijača koji su nas odveli tamo gdje i pripadamo – nazad u najelitniji nogometni rang.

Tko ti je kao malom bio nogometni uzor?

Nekad je nepisano pravilo bilo da najmlađi ide na gol, a pošto sam bio najmlađi u ekipi u kvartu, ta je uloga pripala meni. Sjećam se da je jedan od prvih poklona koje sam dobio kao dijete bio dres tadašnjeg reprezentativca i bivšeg igrača Varteksa Dražena Ladića. To su zapravo bili neki moji počeci i iz toga je proizašla odluka da budem golman.

Imaš li nogometnog uzora sada?

S obzirom na to da sam malo stariji i iskusniji, uzori su mi malo drugačiji. Rekao bih da mi je trenutni nogometni uzor Ederson iz Manchester Cityja iz jednostavnog razloga – taj nogomet i stil branjenja i ja gajim.

Koji ti je bio najdraži trenutak u dresu Varaždina?

Najdraži ekipni trenutak mi je definitivno ulazak u Prvu ligu. Ta sezona je bila stvarno turbulentna. Godinu dana prije smo ispali iz najelitnijeg nogometnog ranga i unatoč tome što na polusezoni situacija nije bila najbolja, nanizali smo pobjede što nas je na kraju odvelo u Prvu ligu i to bih izdvojio kao najveći uspjeh – ekipno i karakterno. Meni osobno su najdraži trenuci u dresu Varaždina upravo ovi trenutno zato što imam kontinuitet. Mislim da je bilo kojem igraču to najteže postići. Stvarno uživam u igri, treninzima, imam podršku ekipe i Kluba i ovo su mi definitivno jedni od najdražih trenutaka u dresu Varaždina.

A najdraža obrana u karijeri?

Uhh… Ima ih puno, ali evo, vratit ću se na turnir u Italiji između Hrvatske i Srbije kada sam imao 17, 18 godina. Jedna od obrana na tom turniru mi je jako draga.

Kako gledaš na aktualnu sezonu i trenutni poredak na prvenstvenoj ljestvici na kojoj Varaždin drži 5. mjesto?

Po meni je sve krenulo od jako dobrih i kvalitetnih priprema. Tu se već dalo nagovijestiti da se ovi rezultati koje trenutno imamo neće baš poklopiti s onim što je određeni dio javnosti očekivao. Kako je sezona išla i mi smo sami sve više i više stjecali samopouzdanje i shvatili da nam nije mjesto u donjem dijelu tablice nego da smo spremni za nešto više. Na nama je samo da tako nastavimo. Još imamo puno posla.

Koji su ciljevi momčadi do kraja sezone?

Naš fokus je uvijek na idućoj utakmici. Prošao je jedan krug, uskoro će i dva, da nas nitko nije nadigrao ili razbio. Dapače, i mi smo razbijali protivnike i definitivno se imamo pravo nadati pozicijama koje vode u Europi. No, to je još jako daleko. Pred nama su i zimska pauza i prijelazni rok te se trenutno nadamo da će nas zaobići ozljede i da ćemo ostati na okupu.

Koliko cijeloj momčadi znači podrška navijača?

Osobno sam trenutno jako zadovoljan podrškom navijača i mislim da su nam tribine dovoljno pune. Naravno da bi svaki vikend željeli igrati pred punim stadionom, ali u odnosu na moje početke u Varaždinu, podrška je jako napredovala. Ovim putem zahvaljujem navijačima koji nas kontinuirano podržavaju – i kad nam ne ide i kad nije sve ni kako bi oni ili mi htjeli.

Pred nama je utakmica protiv Lokomotive, tvog bivšeg kluba. O kakvoj je ekipi riječ i što možemo očekivati?

Lokomotiva je ekipa koja igra lepršav nogomet. Nisu opterećeni s ispadanjem ili pod pritiskom da nešto moraju. Utakmice Lokomotive su uvijek zanimljive jer se igra na gol više, s puno tranzicija, pa će takva sigurno biti i ova.

Kakve su tvoje osobne ambicije za daljnju karijeru?

Lijepo mi je u Varaždinu. Jedina želja mi je da budem zdrav, prezentiram se na najbolji mogući način i pomognem Klubu koliko mogu.

Za kraj, što bi poručio dječacima koji sanjaju o nogometnoj karijeri?

Savjetovao bih im da slušaju trenera, da se maksimalno posvete treninzima jer danas postoji puno remetećih faktora zbog čega je puno teže postati uspješan sportaš, da budu spremni na puno odricanja jer je to ono što nogomet nosi i, naravno, da vjeruju u sebe i svoje snove.